Podijeli članak

Ocjenu “Teorija zavjere” na Raskrinkavanju dobija medijski izvještaj koji daje neistinit ili neprovjerljiv opis neke pojave, događaja ili osobe, predstavljajući ih kao dio ili rezultat skrivenog plana (“zavjere”). Za ovakve sadržaje karakteristično je da iznose niz tvrdnji, predstavljenih kao činjenice, između kojih se utvrđuju uzročno-posljedične veze – bez nuđenja bilo kakvih kredibilnih dokaza.
Šta je teorija zavjere?

Zavjera ili urota podrazumijeva tajno udruživanje i djelovanje grupe ljudi sa ciljem ostvarivanja nekog svog interesa, a koje je istovremeno štetno po neku drugu grupu ljudi. Stvarne zavjere su uglavnom povezane sa namjerom vršenja krivičnih djela: tajno udruživanje i/ili djelovanje je nešto što prati organizovani kriminal, korupciju, špijunažu, terorizam i sl. Izraz “teorija zavjere” se, međutim, ne odnosi na otkrivanje takvih grupa, planova i aktivnosti – to je nešto čime se bavi istinsko istraživačko novinarstvo ili pak istražni organi i pravosuđe.

Teorija zavjere je izmišljanje zavjera tamo gdje ih zapravo nema i podrazumijeva medijske izvještaje koji iznose tvrdnje o postojanju takvog djelovanja, ali za to ne pružaju kredibilne dokaze. Teorije zavjere uglavnom tvrde da otkrivaju tajne planove i aktivnosti vlada, institucija, korporacija, religijskih grupa, medija, te drugih grupa i organizacija koje se vezuju za neki oblik političke, vojne, društvene ili ekonomske moći.

Činjenica da su ovakve grupe standardni subjekti teorija zavjere ne znači, naravno, da je svaka tvrdnja o njihovom tajnom štetnom djelovanju netačna. Neke od najčuvenijih novinarskih priča bavile su se upravo razotkrivanjem raznih oblika zloupotrebe moći, političkog položaja ili uticaja. Do stvaranja teorija zavjere dolazi onda kada se sama pretpostavka o takvom štetnom djelovanju predstavlja kao činjenica.

Iako teorije zavjera najčešće obrađuju “globalne” teme, ima i onih u kojima je “glavna uloga” dodijeljena lokalnim akterima – ponekad doslovno na nivou lokalne zajednice. Jedan takav primjer odnosio se na ispisivanje fašističkih grafita po Mostaru, za čiju je “tajnu organizaciju”, između i prije svih ostalih, optuženo uredništvo mostarskog portala Tačno.

Izvor: Poskokovo istraživačko novinarstvo

U nedostatku stvarnih dokaza za iznesene tvrdnje, teorije zavjere se grade na logički neispravnim ili svjesno manipulativnim “argumentima”, kojima se špekulacije predstavljaju kao “istraživanje”, a pogrešni ili neosnovani zaključci kao činjenice. Stoga ovakvi izvještaji uvijek sadrže barem jednu od medijskih manipulacija kao što su lažna vijest, dezinformacija, manipulacija činjenicama, neprovjerene informacije ili tvrdnje zasnovane na pseudonauci.

Teorije zavjere mogu imati vrlo štetne posljedice, jer kod onih koji im povjeruju stvaraju neopravdan strah, zasnovan na neistinitim tvrdnjama, koji može uticati na donošenje važnih odluka u stvarnom životu. Jedan od takvih primjera su posljedice širenja teorije zavjere o štetnom djelovanju vakcina, koje su se pojavile u proteklih dvadesetak godina. Posljednjih nekoliko godina njihova popularizacija od strane javnih ličnosti i online medija izravno je doprinijela padu stope imunizacije u nekoliko država i, konsekventno, pojavljivanju epidemija zaraznih bolesti koje su prije toga bile skoro iskorijenjene.

Priče o opasnim vakcinama su, također, dobar primjer kontradiktorne logike na kojoj se zasniva većina teorija zavjere: tvrdnja o postojanju “tajnog plana” sa kojim bi, zapravo, morao biti upoznat ogroman broj ljudi da bi se uopšte sproveo u djelo, što samo po sebi opovrgava tezu o njegovoj tajnosti.

Tvrdnje o štetnom djelovanju vakcina su se pojavile u Velikoj Britaniji i i SAD-u krajem devedesetih godina prošlog vijeka, a njihovom globalnom širenju najviše su doprinijeli online mediji i društvene mreže, te prevođenje pseudonaučnih “istraživanja” i “otkrića” na brojne svjetske jezike. U njima se uvijek pojavljuje jedna ili više sljedećih premisa (od kojih je svaka netačna): da su vakcine nedovoljno ispitane (tj. da je vakcinacija zapravo “eksperimentisanje”); da sadrže opasne supstance koje izazivaju različite poremećaje, oboljenja ili čak smrt; da se takve reakcije dešavaju u ogromnom broju slučajeva; da su proizvođači vakcina, zdravstvene institucije, vlade i mainstream mediji upoznati sa njihovim štetnim (ili nedovoljno ispitanim) efektima, ali ih prikrivaju iz motiva lične koristi (zarada od prodaje vakcina ili primanje mita za “čuvanje tajne”), ili da, pak, smišljeno narušavaju zdravlje stanovništva, bilo globalno (“depopulacija čovječanstva”) ili lokalno (implikacija da se vakcine koriste kao “biološko oružje”).

Izvor:“Vanredna vijest” o vakcinama i autizmu: Izmišljotina od početka do kraja

S obzirom na to da su ovakve priče prisutne u cijelom svijetu, u gotovo svakoj državi se može naći lokalna verzija kojom se tamošnja vlast, institucije i/ili mediji optužuju da “kriju istinu o vakcinama”. Kada bi sve te priče bile istinite, to bi značilo da postoji zavjera u kojoj – decenijama unazad – učestvuju milioni ljudi širom svijeta. Takva zavjera bi, naime, zahtijevala učešće ogromnog broja ljudi koji rade ili su radili u farmaceutskim kompanijama, vladama i parlamentima, zdravstvenim ustanovama, nadzornim tijelima koja se bave kontrolom medicinskih proizvoda, naučnoistraživačkim i obrazovnim institucijama, humanitarnim i drugim međunarodnim organizacijama, pravosuđu, te u medijima. Pored nevjerovatne pretpostavke da bi milioni ljudi pristali da decenijama sistematski uništavaju zdravlje svih ljudi koji ih okružuju, to bi podrazumijevalo još nevjerovatniju pretpostavku da se među milionima “zavjerenika” do sada nije našao niko ko bi o tome progovorio i iznio dokaze o postojanju takve zavjere. Umjesto takvih dokaza, ove se priče zasnivaju isključivo na pseudonaučnim istraživanjima, dezinformacijama i provjereno neistinitim tvrdnjama.

Izvor: “Vanredna vijest” o vakcinama i autizmu (2): Viralne neistine o virusu iz vakcine

Teorije zavjere je ponekad vrlo teško razbiti, naročito one koje se prenose godinama i u koje počne vjerovati veliki broj ljudi. Jedan od razloga je taj što teorije zavjere ciljaju da izazovu emotivne reakcije poput straha, empatije prema “žrtvama tajnog plana” ili bijesa prema onima za koje se tvrdi da ga sprovode, te ih je teško pobijati racionalnim argumentima. Pored toga, teorije zavjere su beskonačno “rastegljive” – svako ko negira postojanje zavjere može se proglasiti jednim od “zavjerenika”, čime se diskvalifikuju i svi argumenti kojima se dokazuje njihova činjenična neutemeljenost. Tako, recimo, većina propagatora teorija zavjere optužuje kredibilne i etablirane medije za učestvovanje u istim, čime se svaki medijski izvještaj, koji opovrgava postojanje zavjere, proglašava dijelom iste te zavjere.

Komentar sa Facebook stranice Raskrinkavanja (link). Komentarisani članak: Izmišljena priča o CNN-u i djevojčici iz Sirije (link)

Poseban problem u “razbijanju” teorija zavjere javlja se onda kada ih ne prenose samo “alternativni” mediji, opskurni internet-portali i blogovi, već ih izmišljaju ili distribuiraju javni mediji i novinske agencije, predstavnici/e i institucije vlasti, osobe koje su u jednom društvu prepoznate kao intelektualna elita, ili čak obrazovne institucije. Do toga najčešće dolazi onda kada se teorije zavjere koriste kao dio političke propagande, te ih propagiraju etablirani mediji koji se nalaze pod političkom uticajem. Teorije zavjere time dobijaju legitimitet i počinju se tretirati kao općeprihvaćene istine, naročito ako se takvo djelovanje medija i državnih institucija pretvori u dugoročnu praksu – što ostavlja i dugoročno štetne posljedice na društvo.

Raskrinkavanje je do sada ocijenilo dva medijska izvještaja u kojima su teorije zavjere bile iznesene od osoba uključenih u proces visokog obrazovanja. U prvom slučaju, u pitanju je dekan Fakulteta bezbjedonosnih nauka Univerziteta u Banja Luci, a u drugom profesor na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u Sarajevu.

Izvor: “Ko je u čijoj službi: Dekan banjalučkog fakulteta kao teoretičar zavjere”

Izvor: “Hajka na izbjeglice ne prestaje

Obje neutemeljene priče je kao legitimne vijesti preuzelo više medija, uključujući i jedan javni servis.

Zašto nastaju teorije zavjere?

Teorije zavjere nastaju iz različitih razloga. Među njima su svakako standardni motivi koji se nalaze iza većine medijskih manipulacija: ostvarivanje profita i/ili zastupanje određenih političkih interesa. Zbog svoje navodne ekskluzivnosti i skandaloznosti, ovakvi sadržaji donose zaradu medijima i portalima kojima nije posebno stalo do činjenične utemeljenosti svojih sadržaja i koji ih koriste da povećaju čitanost, a svakako su profitabilni i za one koji su na njima izgradili karijeru i stekli prepoznatljivost u javnosti. Budući da se ne zasnivaju na činjenicama, već na špekulacijama, teorije zavjere su i vrlo “zgodno” sredstvo političke propagande, te se često javljaju upravo u tom kontekstu, zajedno sa spinom i pristrasnim izvještavanjem. U takvim slučajevima, teorije zavjere se smišljaju sa jasnim ciljem da utiču na percepciju određenih pojava ili događaja. Tako dolazi do paradoksalnih primjera u kojima se iza širenja teorija zavjere zapravo krije stvarna “zavjera” – to jest, politički uticaj na medije koji podrazumijeva zajedničko djelovanje političkih aktera i medija nad kojima imaju kontrolu ili uticaj.

Za razliku od gore navedenih motiva, neki autori/ce teorija zavjere objavljuju i prenose zato što zaista vjeruju u njih. Tada možemo govoriti o psihološkim motivima za njihovo kreiranje i distribuiranje, a koji su posebno prisutni kod osoba koji nisu profesionalni novinari/ke, već na drugi način učestvuju u kreiranju javnog diskursa (putem blogova, vlogova, profila na društvenim mrežama i sl.). Psihološki motivi su posebno značajni za razumijevanje činjenice da ogroman broj ljudi vjeruje u teorije zavjera, te doprinosi njihovom širenju i popularizaciji putem dijeljenja takvih sadržaja na društvenim mrežama.

Postoje brojna istraživanja koja se bave psihološkim mehanizmima koji su “odgovorni” za vjerovanja u teorije zavjere, a potiču od potrebe ljudi da objasne i kategorizuju svijet oko sebe i definiraju svoj položaj u njemu. S obzirom na to da se teorije zavjere uvijek odnose na negativne pojave ili događaje, njihovo povezivanje sa nekim objašnjivim uzrokom doprinosi osjećaju da se može uspostaviti kontrola nad događajima koji su često nasumični i haotični. To je posebno jak motiv u situacijama u kojima se neka osoba ili grupa osjeća nesigurno ili ugroženo, kada se prirodna ljudska potreba za uspostavljanjem prepoznatljivih i predvidivih obrazaca posebno pojačava. Pored toga, teorije zavjere kojima se “razotkrivaju neprijatelji” neke društvene grupe kojoj osoba pripada, potvrđuju stav da se ta osoba ili grupa u takvim okolnostima nalaze na “pravoj strani” i doprinose stvaranju i održavanju pozitivne slike o sebi ili sopstvenoj grupi. Vjerovanje u teorije zavjere također doprinosi osjećaju posebnosti osobe koja smatra da je na taj način došla do spoznaja koje drugi ljudi nemaju.

Portal Index pokušao je ispitati koliko njegovi čitatelji/ke vjeruju u teorije zavjere. S obzirom na to da se radi o online kvizu, njegovi rezultati se ne mogu tretirati kao istraživanje javnog mnijenja, na šta i ne pretenduju. Odgovori se, međutim, mogu međusobno porediti, jer je približno jednak broj ljudi odgovorio na svako postavljeno pitanje (u prosjeku oko 18.500 odgovora po jednom pitanju) te se mogu izvesti neki zaključci o tome koje su teorije zavjere više, a koje manje prihvaćene kao istinite.

Anketa pokazuje da posebno besmislene teorije zavjere (“svijetom vladaju vanzemaljski gušteri”) ili one koje proturječe općepoznatim naučnim i istorijskim činjenicama (“zemlja je ravna ploča”, “holokaust se nije dogodio”) nisu dobile preveliku “podršku”.

Sa druge strane, ako je suditi po rezultatima ankete, nekoliko teorija zavjere je već uveliko ušlo u mainstream svjetonazor – više od polovine osoba koje su odgovorile na pitanja smatra istinitim tvrdnje da svijetom vladaju iluminati, da vlasti skrivaju postojanje vanzemaljaca, te da je GMO hrana štetna po zdravlje.

Na pitanje “Vjerujete li da farmaceutska industrija skriva lijekove za najteže bolesti?” pozitivno je odgovorilo čak 73% osoba.

Kako prepoznati teorije zavjere?

Kada se određeni događaji, pojave ili situacije predstavljaju kao rezultat djelovanja izvršenog na osnovu nekog skrivenog plana, a da pri tome nisu ponuđeni kredibilni dokazi o postojanju takvog plana, možete biti prilično sigurni da je ono što čitate ili gledate teorija zavjere. Za ovakve sadržaje karakteristično je da sadrže niz tvrdnji o uzročno-posljedičnim vezama između određenih događaja ili međusobnoj povezanosti osoba i događaja o kojima se izvještava, ali se za to nikada ne nude dokazi. Teorije zavjere su, također, zasnovane na jakoj emotivnoj komponenti, te uvijek sadrže tvrdnje kojima se nastoji izazvati strah, bijes i slične negativne emocije.

Postoji niz online medija koji su “specijalizirani” za teorije zavjere, a koje ćete lako prepoznati po tome što tvrde da su “jedini koji govore istinu”. Optuživanje drugih medija da prikrivaju neku “veliku istinu”, jer su i sami dio ove ili one zavjere, prilično je siguran znak da se pred vama nalazi medij (ili “medij”) koji je sklon teorijama zavjere – osim, naravno, ukoliko vam ne ponudi dokaze da je svaki “optuženi” medij zaista cenzurirao određene sadržaje.

Iza naslova koji vam poručuju da “ovo nećete vidjeti u ostalim medijima”, “ovo vam godinama prešućuju”, “evo šta kriju od vas” i tome slično, sasvim sigurno vas čeka teorija zavjere (ukoliko se naprosto ne radi o klikbejtu).

Članak o navodnom ubistvu profesora na vojnomedicinskoj akademiji u Marylandu, za kojeg se tvrdi da je bio “antivakcinalni doktor” i osamdeset treća žrtva plaćenih ubica koje rade za “farmakomafiju”, završava rečenicom:

“Naravno, ni ovu vijest, kao ni sve koje smo objavili vezane za masovna ubojstva liječnika, neće prenijeti glavni hrvatski sluganski mediji”.

“Ubojstva liječnika” su zaista nešto o čemu ne možete čitati u “glavnim medijima”, naprosto zato što se radi o teoriji zavjere koja ne ispunjava osnovne kriterije da se tretira kao vijest.

Izvor: Niti je ubijen, niti je bio “antivakcinacijski doktor”: Izmišljanje žrtava “farmakomafije”

Ni tvrdnje o “sluganskim medijima” i naslove poput gore navedenih vjerovatno nećete pronaći u medijima koji zaista istražuju navode o postojanju neke zavjere, jer to po pravilu nisu anonimni portali koji se bave “copy/paste novinarstvom”.

Kada ozbiljne medijske kuće – čiji novinari/ke posvećuju vrijeme istraživanju, kontaktiranju izvora, provjeri informacija koje od njih dobijaju i uopšte dokazivanju tvrdnji koje iznose – konačno objave rezultate svojih novinarskih istraga, u njima neće iznositi senzacionalističke i uopštene tvrdnje o tome da vam “drugi mediji ovo neće reći”. Umjesto toga, naglasak će staviti na samu vijest.

Ukoliko ona zaista podrazumijeva nalaz da su određeni mediji imali saznanja o nečijem nelegalnom djelovanju i odlučili da ih ne objave, kredibilan medij će u svom izvještaju navesti o kojim se medijima radi, ko je bio obaviješten o postojanju takvih informacija, kako je došlo do toga da se iste cenzurišu, šta o tome kažu osobe za koje se navodi da su donijele takvu odluku itd. Drugim riječima, neće vam ponuditi spektakularne naslove i nedokazive tvrdnje, već činjenice do kojih su došli istraživanjem.

Iako neutemeljene teorije zavjere zaista nećete naći ni u jednom kredibilnom mediju, takve “skrivene” informacije ćete zasigurno pronaći na stotinama anonimnih portala koji ih kopiraju jedni od drugih. “Zavjerološki” portali tako grade utisak da su internet-stranice bez ijednog imena autora, urednika ili vlasnika portala pouzdaniji izvori informacija (ili, kako se to voli reći, “istine”) nego legitimni mediji – naročito televizijske kuće koje su posebno često označene kao dijelovi ili čak direktni instrumenti raznih zavjera (recimo, onih da se putem televizijskih aparata vrši “kontrola svijesti”, “programiranje uma” i sl.).

Osim medija optuženih za učestvovanje u zavjeri, i drugi akteri teorija zavjere često su definisani neprecizno i uopšteno, te ćete u takvim izvještajima često naći tvrdnje da se radi o “nekim vladama”, da “neko” stoji iza određenih događaja, da se “nešto” zna i tome slično. Ovo su također prepoznatljive karakteristike teorija zavjere.

Pogledajte sve članke koji su na Raskrinkavanju ocijenjeni kao teorija zavjere.