Podijeli članak

Dezinformacija je medijska manipulacija koja se zasniva na činjenicama, ali ih pogrešno predstavlja, tj. sadrži “miks” činjenica i netačnih informacija ili poluistina.
Šta je dezinformacija?

Dezinformacija se može smatrati blažim oblikom lažnih vijesti, a u nekim slučajevima je rezultat nepreciznog ili nepotpunog prenošenja vijesti, čime se mijenja njeno izvorno značenje i navodi na pogrešne zaključke o temi ili pojavi o kojoj se izvještava. Dakle, za razliku od lažne vijesti, dezinformacija ne znači da je nešto u potpunosti izmišljeno, već da se nije desilo onako kako je predstavljeno u medijskom izvještaju. Ovaj vid pogrešnog informisanja se u medijskim izvještajima često prepliće sa neprovjerenim informacijama, spinom, manipulacijom činjenicama, pristrasnim izvještavanjem i sličnim oblicima medijskih manipulacija.

Nekada je dovoljno izostaviti samo jednu riječ da bi od korektno prenesene informacije nastala dezinformacija. Takav je bio slučaj sa izvještavanjem o povlačenju jedne serije keksa “Plazma” u Sloveniji. Preskačući informaciju da se radilo o jednoj seriji, u kojoj je otkrivena nedozvoljena količina akrilamida, dvadesetak medija je dezinformisalo javnost navodima da je sa tržišta u potpunosti povučen ovaj proizvod.

(Izvor: “Plazma” keks: Jedna serija, dvije dezinformacije)

Sličan primjer nalazimo u člancima koji su izvijestili o tome da je Agencija za lijekove i medicinska sredstva BiH zabranila reklamiranje Caffetina, jer je zakonski zabranjeno reklamiranje lijekova koji sadrže supstancu kodein. Neki mediji su vijest prenijeli bez riječi “reklamiranje”, čime je potpuno promijenjeno njeno izvorno značenje, te se pretvorila u vijest o “zabrani Caffetina” ili o tome da je u njemu “otkrivena droga kodein”.

(Izvor: Šta je tačno, a šta nije u pričama o Caffetinu

Oba primjera pokazuju kako se malom promjenom informacije može stvoriti potpuno pogrešna percepcija o temi o kojoj se izvještava od koje, dalje, efektom “snježne kugle”, može nastati niz novih dezinformacija. U navedenim slučajevima, to su tvrdnje da su ovi proizvodi opasni, otrovni, pogubni za djecu ili potrošače uopšte.

Jedan od čestih pojavnih oblika dezinformacije je klikbejt – naslov koji ne odgovara sadržaju teksta. Klikbejt nije uvijek dezinformacija, ali se takvim može smatrati onda kada naslov sadrži pogrešnu informaciju, koje u samom članku uopšte nema. U vrijeme kada veliki broj korisnika/ca interneta svoje informacije dobija putem društvenih mreža, dezinformacije plasirane putem klikbejta mogu biti jednako štetne kao i dezinformacije koje se pojavljuju u tekstu članka.

Primjer klikbejta i dezinformacije nalazimo u izvještajima o sudskoj presudi za utaju poreza koju je počinio fudbaler Cristiano Ronaldo, gdje su mediji u naslovima koji govore o zatvorskoj kazni ponovo izostavili jednu riječ – “uslovna” – i priču predstavili kao vijest o tome da će fudbalska zvijezda provesti dvije godine u zatvoru.

(Izvor: Ronalda sud kaznio uvjetnom kaznom, a mediji – zatvorom)

Prolazak kroz news feed često je brz i površan, te se dešava da čitatelji/ke uopšte ne otvaraju linkove koji se pojavljuju u Facebook postovima, već cijelu informaciju dobijaju samo na osnovu onoga što se u njemu prikazuje, a to su naslov, ilustracija i kratak opis koji se obično dodaje prilikom prenošenja teksta.
Ukoliko su ovi atributi obmanjujući, a čitatelj/ka samo na osnovu njih stvori sliku o određenoj vijesti, ta će slika biti netačna, čak i ako se u tekstu članka daje ispravna informacija.

Komentar sa Facebook stranice Raskrinkavanja

 

Zašto nastaju dezinformacije?

Dezinformacije mogu nastati sa istim motivima koji stoje i iza proizvodnje lažnih vijesti. U takvim slučajevima, radi se o namjernom iskrivljavanju činjenica ili dodavanju neprovjerenih/netačnih informacija medijskom izvještaju kojim se želi izmanipulisati čitatelje/ke.

Primjer dezinformacije motivisane političkim razlozima nalazimo u članku koji je nastao kao reakcija na izjavu britanskog ministra spoljnih poslova Borisa Johnsona o tome da Vladimir Putin koristi Svjetsko prvenstvo u fudbalu za “popravljanje imidža” na sličan način kao Hitler Olimpijske igare 1936. godine. Kao odgovor, neki mediji su objavili da su engleski fudbaleri 1938. godine utakmicu u Berlinu otpočeli nacističkim pozdravom, dok je Sovjetski savez bojkotovao Olimpijadu u Berlinu koju je spomenuo Boris Johnson. Dok je prva tvrdnja tačna, druga je to samo djelimično. SSSR zaista nije učestvovao na berlinskoj Olimpijadi, ali ne zbog bojkota nacističkog režima – ova država je zapravo bojkotovala sve Olimpijske igre održane prije 1952. godine.

(Izvor: Da li je Sovjetski savez zaista bojkotovao Olimpijadu u Berlinu 1936?)

No, nekada su dezinformacije naprosto rezultat pogrešnog razumijevanja određenih izvještaja, činjenica ili kompleksnih tema koje dovodi do njihove pogrešne interpretacije od strane novinara/ke. Iz ugla čitatelja/ke, pogrešno interpretirana činjenica postaje dezinformacija, bez obzira na to da li je autor/ica medijskog izvještaja jeste ili nije svjestan/svjesna.

Kao i u slučaju prenošenja lažnih vijesti, dezinformacije se lako šire ne samo zbog postojanja namjere širenja pogrešnih informacija, već često i zbog brzine koja se od novinara/ki očekuje pri obradi vijesti, te činjenice da mediji, naročito oni na internetu, vijesti objavljuju u takozvanom 24-satnom ciklusu. Sve to zajedno ne ostavlja dovoljno vremena i resursa da se informacije temeljito i profesionalno provjere prije objave, što pogoduje širenju dezinformacija.

Pogledajte sve članke koji su na Raskrinkavanju ocijenjeni kao dezinformacija.