Posebno su problematične one informacije koje nisu samo neprovjerene, već i neprovjerljive. Takav primjer nalazimo u vijestima koje se zasnivaju na “anonimnim izvorima”, a za koje se ne pruža nikakav dodatni dokaz. Ukoliko se tvrdi da je određenom događaju “svjedočio anonimni izvor” i niko drugi, takva informacija je zapravo neprovjerljiva, odnosno nemoguće je dokazati da li je istinita ili neistinita. No, u najvećem broju slučajeva iza neprovjerljivih informacija se uglavnom kriju lažne vijesti, kojima “anonimni izvor” služi samo kao pokriće.

Objavljivanje neprovjerenih informacija uvijek je rezultat neprofesionalnog obavljanja novinarskog posla, bilo da se radi o prenošenju glasina ili “sumnjivih” vijesti iz drugih medija. Kao i u slučaju lažnih vijesti, takve informacije se objavljuju “sa predumišljajem”, ali se često šire zbog “diktata brzine”, to jest nastojanja da se bilo koja potencijalno zanimljiva informacija objavi što prije, nauštrb provjere njene činjenične utemeljenosti.

Svaka kredibilna informacija mora biti utemeljena na činjenicama, a kredibilan medij ima odgovornost da je potkrijepi dokazima i izvorima. Ukoliko vijest koju čitate donosi detaljne informacije o nečemu, ali ne daje nikakav dokaz ili izvor za iznesene tvrdnje, ili se referira isključivo na informacije dobijene iz (stvarnog ili izmišljenog) anonimnog izvora, svakako se radi o neprovjerenoj informaciji koju ne treba smatrati kredibilnom.