Klikbejt je nesumnjivo najrasprostranjeniji oblik manipulacije u online medijima, ali je stariji od njih. Iako se ovakvi naslovi prije interneta nisu zvali tako, klikbejti su “naslijeđeni” od tabloida: šokantni i senzacionalistički naslovi na prvim stranama novina su prodavali žutu štampu mnogo prije pojave interneta, dok danas “prodaju” online članke prepune oglasa.  

Nije svaki zanimljiv naslov klikbejt – kreativan naslov koji će zainteresovati nekoga da pročita čitavu priču uvijek se cijenio kao legitimna taktika prodaje medijskog proizvoda. Problem nastaje onda kada se njime obmanjuje publika, to jest kada on najavljuje sadržaj koji ne postoji ili je značajno drugačiji od predstavljenog.  

Senzacionalistički naslovi se gotovo isključivo kreiraju iz finansijskog interesa, odnosno zbog povećanja čitanosti. Veći broj posjeta čitatelja/ki na stranici povećava i zaradu od oglasa koji su na njoj postavljeni – zbog toga je na anonimnim portalima, kreiranim isključivo sa motivom ostvarivanja zarade od online oglasa, gotovo svaki naslov klikbejt. Njihovo “strateško pozicioniranje” na stranici služi da što duže zadrži pažnju posjetitelja/ki i privuče ih da otvore što više takvih članaka, čime donose i veću zaradu vlasnicima portala.

S obzirom na to da je Facebook najposjećenija online platforma kod nas, kroz nju se obavlja i najveći dio marketinga internet portala. Stoga se klikbejti nekada prave posebno za Facebook, tako da korisnici/e ove društvene mreže na njoj vide jedan naslov, dok ih na samoj stranici dočeka drugi. Takav je primjer članka objavljenog na portalu Informativa, čiji je naslov na samoj stranici glasio “Prodaje se prvi korišteni Bugatti Chiron!”, dok je na Facebook objavi sadržavao i rečenicu “Sebija ga kupuje Bakiru za rođendan”- koja je nakon objave na Facebooku izbrisana iz naslova članka.

 

Izvor: Dva naslova jednog članka

Ako čitajući naslov članka osjetite strah ili neodoljivu želju da saznate najavljenu šokantnu, revolucionarnu ili ekskluzivnu informaciju, a zatim otkrijete da sam tekst ne sadrži ništa slično, jedino što vas može “šokirati” jeste to da ste ponovo nasjeli na ovaj vid reklamiranja suštinski beznačajnih i ispraznih medijskih sadržaja.

Klikbejt ćete, dakle, svakako prepoznati onog trenutka kada se već uvjerite da vas je neko obmanuo. No, to možete otkriti i ranije, jer postoji čitav niz znakova koji ukazuju da je naslov klikbejt i prije nego što se na njega “upecate”.  

Klikbejt naslovi se temelje na psihološkim trikovima koji su smišljeni da izazovu što veću znatiželju kod čitatelja/ki i privuku ih da kliknu na takav link. Jedna od najčešćih tehnika je direktno obraćanje čitateljima/kama, tj. pisanje naslova u drugom licu i stvaranje utiska da se neko obraća baš vama u trenutku čitanja. To su često direktni pozivi upućeni sa svrhom otvaranja linkovanog sadržaja, poput “Pogledajte zašto ovaj snimak osvaja internet”, “Saznajte kako da (…)”, “Nećete vjerovati šta se onda desilo”, “Ono što je uslijedilo ostaviće vas bez daha” itd. Na repertoaru klikbejta su nezaobilazni i “vrišteći” naslovi sa izrazima poput “Šokantno”, “Strašno”, “Užas”, “Nevjerovatno”, “Skandalozno”… Kod svih takvih linkova možete biti prilično sigurni da ništa šokantno, pa ni iole zanimljivo, nećete saznati ukoliko ih otvorite.

Klikbejt naslovi obično pakuju senzacionalizam u kolokvijalne izraze koji se koriste u svakodnevnim razgovorima. To je još jedan element koji ukazuje na to da se radi o medijskom izvještaju koji ne poštuje profesionalne standarde i vjerovatno ne donosi sadržaj koji najavljuje.

Ako se, pak, nikako ne možete oduprijeti porivu da provjerite da li se u tekstu zaista krije neka ekskluzivna informacija, ili vas klikbejt članci zanimaju kao fenomen sam po sebi, postoje načini da to učinite, a da ipak ne donesete zaradu portalima koji koriste ove manipulativne prakse (više o tome pročitajte na ovom linku).

Naslovi u obliku nedovršenih rečenica su još jedan uobičajen način da se potakne radoznalost i sazna šta slijedi iza tri tačke (“Otvorila je vrata, a onda je…”) ili najava poput “…a onda se desilo OVO” (klikbejti često koriste “caps lock”, tj. ispisivanje čitavih riječi velikim slovima kako bi stavili naglasak na određene izraze kojima se nastoji pobuditi znatiželja čitatelja/ki). Za privlačenje pažnje koriste se i nizovi uzvičnika koji bi trebali da izazovu osjećaj hitnosti i dodatno motiviraju da se pročita članak ili pogleda videosnimak na linku.

Klikbejti često najavljuju razne “liste” koje su po pravilu nasumične i besmislene, ali se korištenjem brojeva stvara utisak da se radi o nekom sistematizovanom znanju, od kojeg bi čitatelji/ke mogli imati koristi (“10 stvari koje morate znati o…”, “7 stvari koje radite pogrešno”, “12 najopasnijih namirnica” i sl.).

Pored ovakvih primjera, postoje i klikbejt naslovi koji funkcionišu kao zasebne lažne vijesti ili dezinformacije, donoseći tvrdnje koje nisu tačne i ničim se ne potvrđuju u sadržaju koji slijedi. Generalno, što je naslov pompezniji i skandalozniji, veća je šansa da se radi o klikbejtu i da sam tekst neće sadržati ono što naslov obećava.

Anonimni portali često koriste klikbejt kako bi bolje “zapakovali” tuđi proizvod i predstavili ga kao svoj – u takvim slučajevima se preuzimaju tekstovi koje su objavili drugi mediji i prenose se (uglavnom bez navođenja izvora) bez ikakve druge intervencije osim promjene naslova. Sa ovakvim postupkom često ide i “recikliranje” starih vijesti, gdje se, uz članak koji je objavljen prije više mjeseci ili godina, postavi naslov vezan za neku aktuelnu temu, stvarajući pogrešan utisak da se radi o novoj informaciji.

Nekoliko primjera koje smo analizirali na Raskrinkavanju pokazuje kako se klikbejt koristi da se tuđi medijski proizvod od korektnog izvještaja pretvori u tabloidnu manipulaciju.

Lijepljenjem klikbejt naslova na tuđe članke, izvještaj sa skupštine UN-a postao je vijest o tome “kome će pripasti Bosna”:

Saopštenje vladajućih partija iz Republike Srpske postalo je najava “početka rata” (objavljena nekoliko puta u rasponu od četiri mjeseca):

Prenošenju izjave srbijanskog ministra odbrane dat je naslov “Uzbuna u BiH”:

Izmišljena izjava Milorada Dodika o tome da bi “Srbija i RS za dva dana uništile Izetbegovića i njegov narod” postala je naslov “recikliranog” članka starog pola godine:

Kako se može vidjeti iz navedenih primjera, pored “prepakivanja” tuđih članaka, zajednička im je i namjera da kod čitatelja/ki izazovu osjećaj straha, te su ovakvi naslovi prepuni “uzbuna”, “panika”, kao i eksplicitnih i implicitnih tvrdnji o tome da je na pomolu “izbijanje rata”. Klikbejt naslovi, dakle, nisu uvijek banalni, naročito kada se u njima eksploatišu osjetljive političke teme, i to na krajnje neprofesionalan i neodgovoran način.