Podijeli članak

Sloboda govora i izražavanja od ključnog su značaja za slobodan rad medija. No, sloboda podrazumijeva i odgovornost za sopstvene postupke, a to važi i za medije.

Vjerovatno nije potrebno posebno objašnjavati koliko pogubno djelovanje mogu imati politički instrumentalizirani mediji i glasila koja šire mržnju i netrpeljivost – tome su, uostalom, lično svjedočili svi koji su bili izloženi ratnoj propagandi uoči i tokom trajanja ratova devedesetih godina na ovim prostorima. Osim što može imati zastrašujuće posljedice za cijelo društvo ili određene društvene grupe, huškačko ili nekorektno izvještavanje može ugroziti i pojedince/ke – bilo da se radi o kampanjama medijskog linča protiv javnih ličnosti, neprofesionalnom izvještavanju o krivičnim djelima ili o neopravdanom zadiranju u privatnost i sličnim postupcima, naročito kada su u pitanju osobe poput maloljetnika/ca, žrtava i svjedoka zločina, žrtava nesreća i njihovih porodica itd.

Zbog toga se mediji, barem oni kojima je stalo do profesionalnog ugleda, u svom radu vode određenim smjernicama, čiji je cilj da osiguraju tačno, precizno i relevantno izvještavanje i informisanje o temama od javnog značaja, a koje neće proizvoditi štetne posljedice za društvo i pojedince/ke.

U Bosni i Hercegovini profesionalni standardi u radu medija uspostavljeni su Kodeksom za štampu i online medije BiH, kao i Kodeksom o audiovizuelnim medijskim uslugama i medijskim uslugama radija.

Kodeks za štampu i online medije u BiH usvojila su sva novinarska udruženja u BiH i njegovo provođenje nadgleda Vijeće za štampu BiH (VZŠ), udruženje u čijem radu učestvuju predstavnici/e štampanih i online medija u BiH.

Kodeks o audiovizuelnim medijskim uslugama i medijskim uslugama radija usvojilo je Vijeće Regulatorne agencije za komunikacije Bosne i Hercegovine (RAK), koja je državno tijelo nadležno za emitovanje programa televizijskih i radiostanica. S obzirom na to da se radi o instituciji čije je djelovanje uspostavljeno zakonom i kojoj na raspolaganju stoje zakonske mjere koje ima pravo provoditi, RAK ima mogućnost i da izrekne sankcije za kršenje ovog i drugih kodeksa kojima je regulisan rad TV i radiostanica.

Takva vrsta regulacije još ne postoji kada su u pitanju štampani i online mediji u BiH.

Šta se smatra (ne)etičnim ponašanjem medija?

Oba kodeksa nalažu slična pravila ponašanja i obavljanja novinarskog/uredničkog posla pri emitovanju i/ili objavljivanju medijskih sadržaja.

Između ostalog, to su:

  1. Tačno i fer izvještavanje u interesu javnosti na osnovu provjerenih činjenica, bez prikrivanja važnih informacija ili izmišljanja netačnih navoda – naročito kada su u pitanju političke teme i tekući događaji. Iznošenje ličnih mišljenja i stavova jasno se odvaja od činjenica;
  2. Ispravljanje materijalnih grešaka u izvještavanju na javan i jasan način;
  3. Korištenje provjerljivih, otvorenih i identifikovanih izvora informacija, čiji se kredibilitet može ocijeniti, tj. izbjegavanje korištenja anonimnih izvora, osim kada je to neophodno;
  4. Poštivanje ljudskog dostojanstva i standarda pristojnosti, standarda ljudskih prava, ravnopravnosti spolova, etničke, kulturne i religijske raznolikosti u BiH, uključujući i podsticanje svijesti o ravnopravnosti različitih društvenih grupa, te posebno pažljiv pristup izvještavanju i komunikaciji sa licima koja pripadaju ranjivim grupama (djeca i maloljetne osobe, osobe pogođene ličnom tragedijom ili osobe koje se nalaze u stanju šoka i boli, žrtve ili svjedoci krivičnih djela, osobe umanjenih sposobnosti itd); 
  5. Pri izvještavanju o temama u kojima postoji spor, sukob ili druga vrsta kontraverze, kao i u izvještajima koji nekoga prikazuju u negativnom svjetlu, novinari/ke se moraju potruditi da dobiju komentar takve osobe, odnosno da prikažu obje strane u kontraverzi. Također se svakome o kome se izvještava mora pružiti jednaka prilika za odgovor;
  6. Jasno označavanje sponzorisanih sadržaja (promocija i reklama) i razdvajanje istih od uredničkog sadržaja

Kodeksi, u skladu sa tim, zabranjuju:

  1. Diskriminatorne komentare ili nepotrebne aluzije na bilo čiju etničku grupu, nacionalnost, rasu, religiju, spolni i rodni identitet, seksualnu orijentaciju, fizičko ili mentalno stanje, kao i predstavljanje istih na uvredljiv ili degradirajući način. Zabranjena je i proizvodnja bilo kojih sadržaja koji pretenduju poticanje takvih stavova kod čitalaca i gledalaca;
  2. Podsticanje mržnje i netrpeljivosti po bilo kojoj od navedenih osnova, huškanje ili podsticanje nasilja i nasilnog ponašanja;
  3. Tendenciozno izvještavanje sa ciljem promovisanja interesa jednog političkog subjekta ili bilo koje grupe ili pojedinca/ke;
  4. Neopravdano narušavanje privatnosti, naročito osoba koje ne vrše javne funkcije. Privatni podaci mogu se objaviti samo uz dozvolu osobe o kojoj se izvještava, osim ako za suprotno ne postoji javni interes;
  5. Promovisanje nadriljekarstva, manipulisanje sujevjerjem ili lakovjernošću publike (kod prikazivanja “alternativne medicine” jasno naznačiti da se ne radi o standardnoj medicinskoj praksi, uz poželjno prisustvo osobe sa stvarnim medicinskim stručnim znanjem u takvim prilozima);
  6. Pokušaj uticaja na publiku da pristupi ili izađe iz bilo koje vjerske zajednice

Svako ko prati više od jednog domaćeg medija sigurno zna da se ova pravila svakodnevno krše u medijskom prostoru, kako u štampanim tako i u elektronskim medijima. No, ne može se reći da ih svi mediji krše podjednako – nekima se dešavaju manje ili veće greške ili propusti, ali ima i onih kojima se cjelokupna uređivačka politika svodi na pristrasne, huškačke i svjesno obmanjujuće sadržaje.

Takve su prakse naročito česte u anonimnim online medijima, čiji vlasnici i urednici najčešće uopšte nisu novinari, niti su upoznati sa standardima profesije.

Odgovornost za nastanak i širenje dezinformacija, govora mržnje i drugih oblika nekorektnog izvještavanja, svakako leži prvenstveno na onima koji ih kreiraju. No, publika koja bira da čita i gleda ovakve sadržaje time šalje poruku da se neetično, senzacionalističko, huškačko i obmanjujuće “novinarstvo” – isplati.

Neposjećivanje stranica koje objavljuju ovakve sadržaje je najbolji način za borbu protiv dezinformacija i drugih neetičnih praksi u online medijima. Pored toga, postoje i različite mogućnosti prijavljivanja medija koji krše profesionalne kodekse, o kojima možete više saznati na ovom linku.