Podijeli članak

Sloboda govora i izražavanja od ključnog su značaja za slobodan rad medija. No, sloboda podrazumijeva i odgovornost za sopstvene postupke, a to važi i za medije.

Vjerovatno nije potrebno posebno objašnjavati koliko pogubno djelovanje mogu imati politički instrumentalizirani mediji i glasila koja šire mržnju i netrpeljivost – tome su, uostalom, lično svjedočili svi koji su bili izloženi ratnoj propagandi uoči i tokom trajanja ratova devedesetih godina na ovim prostorima. Osim što može imati zastrašujuće posljedice za cijelo društvo ili određene društvene grupe, huškačko ili nekorektno izvještavanje može ugroziti i pojedince/ke – bilo da se radi o kampanjama medijskog linča protiv javnih ličnosti, ili o neprofesionalnom izvještavanju o krivičnim djelima, neopravdanom zadiranju u privatnost i sličnim postupcima, naročito kada su u pitanju osobe poput maloljetnika/ca, žrtava i svjedoka zločina, žrtava nesreća i njihovih porodica, itd.

Zbog toga se mediji – barem oni kojima je stalo do profesionalnog ugleda – u svom radu vode određenim smjernicama čiji je cilj da osiguraju tačno, precizno i relevantno izvještavanje i informisanje o temama od javnog značaja, a koje neće proizvoditi štetne posljedice za društvo i pojedince/ke.

U Bosni i Hercegovini, profesionalni standardi u radu medija uspostavljeni su Kodeksom za štampu i online medije BiH, kao i Kodeksom o audiovizuelnim medijskim uslugama i medijskim uslugama radija.

Kodeks za štampu i online medije u BiH usvojen je od strane svih novinarskih udruženja u BiH i njegovo provođenje nadgleda Vijeće za štampu BiH, udruženje u čijem radu učestvuju predstavnici/e štampanih i online medija u BiH.

Kodeks o audiovizuelnim medijskim uslugama i medijskim uslugama radija usvojilo je Vijeće Regulatorne agencije za komunikacije Bosne i Hercegovine (RAK), koja je državno tijelo nadležno za emitovanje programa televizijskih i radio stanica. S obzirom da se radi o instituciji čije je djelovanje uspostavljeno zakonom i kojoj na raspolaganju stoje zakonske mjere koje ima pravo provoditi, RAK ima mogućnost i da izrekne sankcije za kršenje ovog i drugih kodeksa kojima je regulisan rad TV i radio stanica.

Takva vrsta regulacije još uvijek ne postoji kada su u pitanju štampani i online mediji u BiH.

Šta se smatra (ne)etičnim ponašanjem medija?

Oba kodeksa nalažu slična pravila ponašanja i obavljanja novinarskog/uredničkog posla pri emitovanju i/ili objavljivanju medijskih sadržaja.

To su, između ostalog:

  1. Tačno i fer izvještavanje u interesu javnosti na osnovu provjerenih činjenica, bez prikrivanja važnih informacija ili izmišljanja netačnih navoda – naročito kada su u pitanju političke teme i tekući događaji. Iznošenje ličnih mišljenja i stavova jasno se odvajia od činjenica.
  2. Ispravljanje materijalnih grešaka u izvještavanju na javan i jasan način.
  3. Korištenje provjerljivih, otvorenih i identifikovanih izvora informacija, čiji se kredibilitet može ocijeniti; to jest, izbjegavanje korištenja anonimnih izvora, osim kada je to neophodno.
  4. Poštovanje ljudskog dostojanstva i standarda pristojnosti, standarda ljudskih prava; ravnopravnosti spolova; etničke, kulturne i religijske raznolikosti u BiH, uključujući i podsticanje svijesti o ravnopravnosti različitih društvenih grupa, te posebne pažljiv pristup izvještavanju i komunikaciji sa licima koja pripadaju ranjivim grupama (djeca i maloljetne osobe, osobe pogođene ličnom tragedijom, ili osobe koje se nalaze u stanju šoka i boli; žrtve ili svjedoci krivičnih djela, osobe umanjenih sposobnosti, itd).    
  5. Pri izvještavanju o temama u kojima postoji spor, sukob, ili druga vrsta kontraverze, kao i u izvještajima koji nekoga prikazuju u negativnom svjetlu, novinari/ke se moraju potruditi da dobiju komentar takve osobe, to jest da prikažu obje strane u kontraverzi. Takođe se svakome o kome se izvještava mora pružiti jednaka prilika za odgovor.
  6. Jasno označavanje sponzorisanih sadržaja (promocija i reklama) i razdvajanje istih ih od uredničkog sadržaja. 

Kodeksi, u skladu sa tim, zabranjuju:

  1. Diskriminatorne komentare ili nepotrebne aluzije na bilo čiju etničku grupu, nacionalnost, rasu, religiju, polni i rodni identitet, seksualnu orijentaciju, fizičko ili mentalno stanje, kao i predstavljanje istih na uvredljiv ili degradirajući način. Zabranjena je i proizvodnja bilo kojih sadržaja koji pretenduju da potiču takve stavove kod svojih čitalaca i gledalaca.
  2. Podsticanje mržnje i netrpeljivosti po bilo kojoj od navedenih osnova, huškanje ili podsticanje nasilja i nasilnog ponašanja.
  3. Tendenciozno izvještavanje sa ciljem promovisanja interesa jednog političkog subjekta ili bilo koje grupe ili pojedinca/ke.
  4. Neopravdano narušavanje privatnosti, naročito osoba koje ne vrše javne funkcije. Privatni podaci mogu se objaviti samo uz dozvolu osobe o kojoj se izvještava, osim ako za suprotno ne postoji javni interes.
  5. Promovisanje nadriljekarstva, manipulisanje sujevjerjem ili lakovjernošću publike; prikazivanje “alternativnoj medicini”, jasno naznačiti da se ne radi o standardnoj medicinskoj praksi, uz poželjno prisustvo osobe sa stvarnim medicinskim stručnim znanjem u takvim prilozima.    
  6. Pokušaj uticaja na publiku da pristupi ili izađe iz bilo koje vjerske zajednice.

Svako ko prati više od jednog domaćeg medija sigurno zna da se ova pravila svakodnevno krše u domaćem medijskom prostoru, kako u štampanim tako i u elektronskim medijima. No, ne može se reći da ih svi mediji krše podjednako – nekima se dešavaju manje ili veće greške ili propusti, ali ima i onih kojima se cjelokupna uređivačka politika svodi na pristrasne, huškačke i svjesno obmanjujuće sadržaje.

Takve su prakse naročito česte u anonimnim online “medijima”, čiji vlasnici i urednici najčešće uopšte nisu novinari, niti su upoznati sa standardima profesije.

Odgovornost za nastanak i širenje dezinformacija, govora mržnje i drugih oblika nekorektnog izvještavanja, svakako leži prvenstveno na onima koji ih kreiraju. No, publika koja bira da čita i gleda ovakve sadržaje, time šalje poruku da se neetično, senzacionalističko, huškačko i obmanjujuće “novinarstvo” – isplati.

Neposjećivanje stranica medija koji objavljuju ovakve sadržaje je najbolji način za borbu protiv dezinformacija i drugih neetičnih praksi u online medijima. Pored toga, postoje i različite mogućnosti prijavljivanja medija koji krše profesionalne kodekse, o kojima možete više saznati na ovom linku.