Ne postoji jedinstvena i općeprihvaćena klasifikacija novinskih žanrova. Na temelju novinarske prakse, osnovne tipove medijskih tekstova moguće je podijeliti na sljedeće:

1. Vijest
   Novinarstvo se temelji na vijestima. Svaka vijest mora odgovoriti na pet osnovnih pitanja (Šta se dogodilo? Gdje se dogodilo? Kada se dogodilo? Ko je učestvovao? Zašto i kako se dogodilo?), a odgovori se moraju zasnivati na provjerenim i jasno objašnjenim informacijama. U engleskom jeziku studentima/cama novinarstva ova pitanja su poznata kao “5W”, po početnim slovima pitanja (What happened? Where did it take place? Who was involved? When did it take place? Why did that happen?) ili “5 W i jedno H”, u slučaju kada se odgovara i na pitanje “Kako se dogodilo” (How did it happen?).

2. Intervju
   Intervju je razgovor novinara/ke sa osobom koju odabere za sagovornika/cu i ima funkciju da saopšti određene informacije na način na koji ih razumijeva intervjuisana ličnost.

3. Komentar
   Za razliku od vijesti, koje se zasnivaju na činjenicama, komentar je tekst u kojem autor/ica iznosi vlastite stavove, mišljenja, ocjene ili kritike. Komentari se u štampanim i online medijima najčešće javljaju u vidu kolumni, te uredničkih tekstova koji daju ton medijima.

4. Reportaža
   Reportaža kao žanr je odraz ličnog doživljaja autora/ke. Ono što reportažu ponekad može učiniti i umjetničkim žanrom, jeste način redanja i povezivanja činjenica i emocija. Cilj reportaže je da izazove emocije kod publike prema bilo kojem od subjekata reportaže, ali ne otvorenim “ubjeđivanjem”, nego prikazivanjem činjenica uz lični pečat autora/ke.

5. Feljton
   Feljton se također kao žanr temelji na dojmovima i može (ali i ne mora) biti lagan i zanimljiv tekst koji najčešće izlazi u nastavcima. Feljtoni su u štampanim medijima grafički odvojeni i oblikovani kao poseban dio novine. Mediji u regionu i Bosni i Hercegovini praktikuju i “feljtoniziranje” dijelova knjiga – nekad onih koje su već objavljene, a nekad prije objave knjiga.

Tekstovi pisani u prvom licu, sa jakom emotivnom komponentom i zauzimanjem ličnog stava prema određenoj pojavi, ne mogu biti smatrani vijestima i kao takvi ne podliježu nužno činjeničnoj provjeri, kao što medij nije odgovoran za tačnost informacija koje u intervjuu iznese intervjuisana osoba – osim ukoliko ih ne predstavi kao činjenice.

Ukoliko određeni tekst ili audio-video prilog ima pretenziju da o nečemu izvještava, za njegovu kredibilnost je presudan kvalitetan odgovor na “5W” pitanja. Ako se većina njih svodi na tvrdnje koje su vrijednosni sudovi, pozivanje na neprovjerene izvore (ili iznošenje tvrdnji bez navođenja bilo kakvih izvora) i vidno proizvoljne zaključke – velika je šansa da to što gledate, slušate ili čitate nije vijest, već lični stav oblikovan tako da liči na informaciju. 

Vijest bez vijesti

Primjer članka koji izgleda kao vijest, ali suštinski ne izvještava ni o čemu, obradili smo u analizi “TV Bijeljina i huškačka vijest ni o čemu“.

“Vijest” se temelji na činjenici da je vozilo sa turskim registracijama parkirano pored puta blizu Sarajeva, iz koje je izveden zaključak da se radi o “namjenskoj radnji posmatranja”. Pogledajmo kako ovaj članak odgovara na “5W” pitanja:

Šta  se dogodilo?

• Neko je parkirao vozilo sa stranim registracijskim tablicama pored puta.

Gdje se dogodilo?

• Na ulazu u Sarajevo iz pravca Pala.

Kada se dogodilo?

• Nije jasno (nema odgovora na pitanje).

Ko je učestvovao?

• Nije jasno (nema odgovora na pitanje).

Zašto i kako se dogodilo?

• Nije jasno (nema odgovora na pitanje).

Dakle, posmatrano u kontekstu osnovnih elemenata vijesti, članak ne daje odgovor na tri od pet postavljenih pitanja. Umjesto toga, opisuje ono što je sa fotografije već jasno (vrsta vozila, podatak da ima strane tablice i da je parkirano pored puta), a zatim se poziva na neimenovani izvor i daje sugestivan zaključak da fotografija prikazuje “neku” radnju, iako nije do kraja objašnjeno kakvu.