Podijeli članak

Platforma “Raskrinkavanje” se svakodnevno bavi provjerom istinitosti informacija objavljenih u medijima. U tome nam, od samog početka, najviše pomažu naši čitatelji i čitateljke, od kojih dobijamo prijedloge članaka, objava na društvenim mrežama, viralnih i manje viralnih informacija u čiju su istinitost posumnjali – najčešće sa dobrim razlogom.

Kada zaprimimo takve “prijave”, započinjemo proces provjere čiji je cilj da utvrdi da li je objavljena informacija tačna ili netačna. Taj proces se naziva fact-checking (provjera činjenica) i  zavisi od sadržaja informacije koja se provjerava.

Ovo su neka od najčešćih pitanja koja se postavljaju u takvom istraživanju i koja vam mogu pomoći da utvrdite da li je informacija koja je do vas došla putem medija ili društvenih mreža istinita i autentična.    

Ko je objavio informaciju?

Utvrđivanje kredibiliteta medijskog izvora je prvi korak u procesu provjere medijskih informacija. Web stranice koje pretenduju na objavljivanje informativnog sadržaja, a ne pružaju nikakve podatke o svom uredništvu, vlasništvu i autorima/kama sadržaja koje objavljuju, ne mogu se smatrati kredibilnim izvorima, a upitno je i da li bi se uopšte trebali zvati medijima (više o tome pročitajte u rubrici “Pravi i lažni mediji”).

Anonimni “mediji” ne objavljuju isključivo lažne vijesti, jer često preuzimaju objave kredibilnih medija, dodajući im klikbejt naslove kako bi ih prikazali kao ekskluzivne informacije koje niko drugi nije objavio. No, ako se ekskluzivna vijest (vijest koju niko drugi nije objavio) prvi put pojavila na portalu koji objavljuje nepotpisane članke, nema impressum, niti podatke o vlasništvu i uredništvu – vjerovatno nije istinita.  

Stoga je prvi korak provjere “upoznavanje” sa samim medijem koji je objavio informaciju. Podaci o uredništvu i vlasništvu medija obično se nalaze u rubrikama “O nama”, “Impressum”, ili “Kontakt”, koje se mogu pronaći pri vrhu ili dnu stranice, ili u njenom meniju. Ako takve rubrike ne postoje, ili ne sadrže imena i prezimena osoba koje uređuju stranicu, pred vama vjerovatno nije medij, već stranica čija je jedina svrha zarada od Google oglasa, ili “oglasna ploča” nekog političkog aktera.

Ovakve stranice se najčešće oslanjaju na Facebook kao sredstvo za privlačenje “klikova”, to jest reklamiranje svojih sadržaja. U tu svrhu uglavnom koriste niz Facebook stranica koje imaju drugačiji naziv od naziva samog portala (ovdje možete pročitati više o tome na koji način se može provjeriti “uvezanost” anonimnih portala i Facebook stranica). Ako se ista stranica na webu predstavlja kao “informativni portal”, a na Facebooku koristi drugi naziv i/ili objavljuje meme-ove, recepte, potresne, humoristične, ili seksualno eksplicitne slike – možete biti sigurni da se ne radi o mediju, niti o izvoru informacija kom se može vjerovati.

Da li je izvor vijesti bio ozbiljan kada ju je objavio?

Ukoliko vijest izgleda potpuno nevjerovatno i teško je povjerovati da se desila, pronađite njen prvi izvor – možda se radi o satiričnom portalu. Satirični članci se često u procesu prenošenja pretvore u “vijesti” – nekada zbog toga što portali koji ih prenose ne vode računa o njihovom stvarnom izvoru, a nekada i zbog toga što u izvornom tekstu nije dovoljno jasno naznačeno da se radi o satiričnom sadržaju.

Još jedan indikator kredibiliteta medijskog izvora je i njegov generalni ton i izgled. Ako se nalazite na portalu koji se “crveni” od naslova koji obećavaju ekskluzivan, skandalozan i nevjerovatan sadržaj, pristupajte sa oprezom svim informacijama koje objavljuje. Isto važi i za portale koji djeluju “čudno” – nemaju standardne rubrike koje se mogu pronaći u legitimnim infomativnim medijima, imaju više oglasa nego stvarnog sadržaja, imaju oglase koji “iskaču” sa stranice, prepuni su pravopisnih grešaka u naslovima, itd.

Kako utvrditi ko je prvi objavio informaciju?

Svaki medijski izvještaj bi morao sadržati datum objave, a poželjno je da se u članku vidi i tačan sat kada je objavljen, te da se svaka naknadna promjena sadržaja, koja je nastala nakon objave, jasno naznači u tekstu. Obična Google pretraga ključnih riječi ili neke karakteristične fraze iz teksta koji čitate može vam pokazati gdje se on prvi put pojavio, to jest koji mu je originalni izvor.

Neki portali, međutim, skrivaju informacije o vremenu objave svojih članaka, te se ni za jednu vijest koja se na njima nalazi ne može reći kada je nastala. Takve informacije mogu biti značajne kako biste utvrdili koji je stvarni izvor neke informacije – ako se vijest istog dana pojavila na anonimnom portalu i legitimnom mediju, teško ćete moći utvrditi ko ju je prvi objavio ako ne vidite tačno vrijeme objave.

Postoji, međutim, nekoliko načina da to provjerite čak i u takvim slučajevima.

Datum objave možete provjeriti tako što ćete ga pronaći u “izvornom kodu” (source code) stranice. Do koda dolazite desnim klikom i biranjem opcije “View page source”, koja će vam prikazati programski kod – niz informacija o stranici koju gledate.

Source code može djelovati prilično zastrašujuće za prosječne korisnike/ce interneta, jer se radi o desetinama stranica ispunjenih slovima i brojevima. Otkrivanje datuma nastanka sadržaja, ipak, ne zahtijeva njihovo iščitavanje – dovoljno je da kombinacijom tipki “CTRL” i “F” pokrenete pretragu teksta koji je pred vama i u njemu pronađete podatak o danu i satu kada je sadržaj objavljen. Fraze koje vas zanimaju i koje treba upisati u pretragu su “Published” ili “Date” (“objavljeno” ili “datum” ukoliko je kod na našem jeziku) – uz njih se najčešće nalaze podaci o tome kada je objavljen članak čiji kod gledate. Pored toga, možete ukucati i godinu kada je sadržaj mogao nastati – tamo gdje se pojavi prvi rezultat, vjerovatno će stajati datum i sat objave sadržaja.

Ukoliko ni source code ne sadrži podatke o vremenu objave – pretražite društvene mreže. Dan i čas dijeljenja nekog sadržaja na Facebooku ili Twitteru, takođe može biti indikator toga kada je vijest objavljena. Još jedna mogućnost je pretraga fotografije koja je objavljena kao ilustracija članka putem servisa “Fotoforensics”, koji će vam dati precizne podatke o tome kada se slika koju tražite pojavila na adresi na kojoj se nalazi.

Da li je informacija objavljena u drugim medijima?

Ukoliko vijest čitate na jednom od portala koji ne ispunjava osnovne elemente kredibilnosti, potražite je u drugim medijima. Pretražite ključne fraze, citate i aktere iz članka u čiju istinost sumnjate i provjerite da li je istu informaciju objavio neki stvarni medij. Ako se ista vijest – naročito ukoliko zaista jeste “skandalozna” i “nevjerovatna” – pojavljuje samo na anonimnim portalima, vjerovatno se radi o izmišljotini.  

Ukoliko takvu vijest ipak pronađete i na stranicama legitimnih medija, to ne mora biti i potvrda legitimnosti same informacije, jer je praksa preuzimanja vijesti bez provjere, nažalost, postala uobičajena u domaćim online medijima. Kada se vijest sa anonimnog portala “preseli” na stranice legitimnog medija, stoga, treba obratiti pažnju na sljedeće stvari:

  • Da li se vijest pojavila mahom na stranicama tabloidnih medija, za koje već znate da su skloni objavljivanju neprovjerenih ili netačnih informacija?
  • Da li se u preuzetoj vijesti pojavljuje bilo kakva nova nova informacija koja potvrđuje njenu istinitost? Ukoliko je prenesena u integralnom obliku i njen jedini izvor je anonimni “medij”, vjerovatno se ne radi o tačnoj informaciji, već naprosto o preuzimanju bez provjere.
  • Kakva je uređivačka politika medija koji ju je objavio? Ako je taj medij sklon pristrasnom izvještavanju, to jest favoriziranju određene političke opcije ili narativa, obratite pažnju na to da li informacije u tekstu odgovaraju takvoj uređivačkoj politici. Pogledajte kako taj medij inače tretira tu osobu ili slične događaje i da li je to mogao biti motiv preuzimanja neprovjerene vijesti.
  • Da li su i kako drugi mediji obradili istu temu? Da li su tog dana objavljene neke bitne vijesti sa kojih bi ova informacija mogla pokušati da skrene pažnju? Lažne vijesti se često koriste sredstvo za političko spinovanje, te se njihovo pojavljivanje nekada dešava upravo u tom kontekstu.
Da li je naveden izvor informacije?

Izvor informacije ključni je element kredibilnosti, te na koncu i istinitosti iste. Svaka kredibilna informacija mora biti utemeljena na činjenicama, a kredibilan medij ima odgovornost da je potkrijepi dokazima i izvorima. Neposredni novinarski izvori mogu biti dokumenti, snimci (uključujući fotografije, video i audio materijale), te izjave osoba koje su stručne za određenu temu, ili su lično neposredno upoznate sa određenim događajima.

Ukoliko vijest koju čitate donosi detaljne informacije o nečemu, ali se ne poziva ni na jedan od navedenih izvora za iznesene tvrdnje, takvu informaciju ne možete smatrati vjerodostojnom.
Ukoliko se, pak, autor/ica vijesti poziva na anonimni izvor, situacija je nešto komplikovanija.  

Novinari/ke mogu koristiti anonimne izvore u situacijama u kojima bi otkrivanje njihovog identiteta predstavljalo rizik za osobu koja daje takve informacije. To su, recimo, slučajevi kada se izvještava o aktivnostima izrazito represivnih političkih režima, o korupciji, kriminalu, ratnim zločinima i sličnim temama. Osoba koja daje informacije može, naravno, tražiti da ostane anonimna i iz drugih razloga i novinari/ke su dužni/e da takav zahtjev poštuju. Međutim, čak i u takvim situacijama, informacije dobijene od anonimnog izvora morale bi biti potkrijepljene ili materijalnim dokazima, ili potvrdom njihove istinitosti od strane drugih izvora. U suprotnom, ne postoji nikakva garancija da su izjave koje su date novinaru/ki istinite.

To, nažalost, često nije praksa koju srećemo u domaćim medijima. Pozivanje na “dobro obaviješten izvor”, “izvor poznat redakciji”, izvor koji je nekome “blizak” ili se “kreće u određenim krugovima” najčešće je samo pokriće za izmišljene priče, ili za objavljivanje neprovjerenih tračeva i glasina, koje se u medijskom izvještaju predstave kao vijesti. Kada se cijela vijest zasniva na takvim izvorima i ne nudi nikakve dodatne dokaze ili izvore, nemojte je uzimati zdravo za gotovo.

Da li je izvor informacije kredibilan?

Kada je izvor informacije jasno naveden i kada se ista zasniva na iskazu ili izjavi neke osobe, ni to nije garancija da se radi o tačnoj i provjerenoj informaciji. Osobe koje se u javnosti pojavljuju kao izvori informacija mogu i ne moraju biti kredibilni izvori. Najbolji primjer za to su politički i analitičari koji se uvijek “pozivaju” od strane medija iste ideološke pozadine – uglavnom onih koji su bliski nekoj vlasti – kako bi potvrdili neku “priču” koju takav medij u tom trenutku promovira. Slične primjere srećemo i u drugim temama, gdje se osobe koje nemaju nikakvo stručno znanje o oblasti o kojoj govore, od strane medija “profiliraju” kao legitimni i redovni sagovornici, iako se njihove tvrdnje ne zasnivaju na objektivnim činjenicama.   

Stoga, ukoliko je sama informacija zasnovana na nečijoj izjavi iz nekog razloga “sumnjiva”, obratite pažnju na sljedeće stvari:

  • Da li se u izjavi pretenduje na iznošenje činjenica, ili ličnog mišljenja, stavova i pretpostavki?
  • Ukoliko se radi o navođenju činjeničnih saznanja, da li je osoba koja je izvor informacije jasno navela kako je došla do saznanja koja iznosi u javnosti? Jesu li ta saznanja bazirana na provjerljivim činjenicama?     
  • Da li je osoba koja je izvor informacije stručna i kompetentna da iznosi zaključke o određenoj temi? Koji je njen obrazovni i profesionalni profil i kakva znanja i iskustvo posjeduje u oblasti o kojoj govori?
  • Da li osoba koja govori o kontraverznoj temi ispoljava jaku naklonost prema jednoj strani u “sporu”, ili se može smatrati neutralnom u odnosu na samu kontraverzu?  
  • Da li osoba koja govori o kontraverznoj temi ima lični (politički, finansijski, ili neki drugi) interes koji je može motivisati da iznese netačne informacije?
Da li su slike i snimci autentični?

Dezinformacije nisu uvijek tekstualne – nekada se cijela vijest temelji na slici ili video snimku koji ne moraju nužno prikazivati ono što se tvrdi da prikazuju. Neke od manipulacija vizuelnim izvorima se otkrivaju vrlo jednostavno – takvi su, recimo, slučajevi kada se stara fotografija predstavi kao slika aktuelnog događaja, ili se fotografija snimljena na jednom mjestu predstavi kao slika koja je nastala negdje drugo.

Postoji više načina da utvrdite kada je i gdje prvi put objavljena neka fotografija. Ukoliko koristite Chrome, dovoljno je da desnim klikom na fotografiju odaberete opciju “Pretraži Google prema fotografiji” (“Search Google for image”). U rezultatima pretrage ćete vidjeti na kojim je stranicama fotografija objavljena, te da li odgovara vremenu i mjestu sa kojima je povezana u članku koji ste pročitali.

Google-ova pretraga slika može se koristiti i na druge načine, ako koristite neki od browsera koji nemaju opciju “Pretraži Google prema fotografiji”. U tom slučaju možete otvoriti stranicu Google Images i u pretraživač kopirati adresu na kojoj se fotografija nalazi, ili podići sliku direktno sa svog kompjutera ili telefona. Rezultati pretrage će biti isti kao i u prvom slučaju.

Pored Google-a, možete koristiti i druge servise za pretraživanje slika, kao što su Fotoforensics i Tineye. Ovi servisi pružaju mogućnosti detaljnije pretrage – utvrđivanje tačnog dana i sata kada je fotografija objavljena, “meta” podatke o istoj, prikaz hronološkog redoslijeda svih mjesta na kojima se pojavljivala, prikaz prema kvaliteti i veličini fotografije, pojavljivanje slike na jednoj konkretnoj internet domeni, itd.

Pored fotografija, na internetu možete “istražiti” i video zapise. “YouTube Data Viewer” jednostavan je alat koji otkriva informacije koje Youtube ne pokazuje svima i uvijek. Nakon što otvorite stranicu, potrebno je  da zalijepite link sa Youtube-a. Ovaj alat vam prikazuje tačno vrijeme objavljivanja video snimka, kao i njegove istaknute sličice, odnosno frame-ove videa.

Kada dobijete ovakav “snapshot”, on vam omogućava dalju pretragu. Pretraživanjem fotografije koje je zapravo dio videa, dobijamo mogućnost pretraživanja ostatka interneta u potrazi za stranicama koje su objavile isti video.

Ukoliko video nije sa Youtube, pretragu možete uraditi tako što ćete istaknute sličice sami napraviti, i iskoristiti Google pretragu po fotografijama. Druga mogućnost jeste verifikacija samog video sadržaja. Ukoliko dovoljno usporite video, moći ćete pogledati svaki pojedinačni kadar čiji niz čini video. Tako možete primijetiti eventualne nelogičnosti i montaže.